gnȏjan

prid. G gnójan; odr. gnȏjnī, G gnȏjnōg(a); ž. gnójna, s. gnȏjno koji je pun gnoja [gnojni čir]

gnòjidba

im. ž. G gnòjidbē; mn. N gnòjidbe, G gnòjidābā/gnȍjīdbā/gnòjidbī polj. dodavanje gnojiva tlu

gnòjiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gnòjīm, 3. l. mn. gnòjē, imp. gnòji, aor. gnòjih, imperf. gnòjāh, prid. r. gnòjio, prid. t. gnȍjen bacati ili stavljati gnojivo na zemlju [~ oranicu] • gnòjiti se povr. puniti se gnojem [Rana se gnoji.]

gnȍjīvo

im. s. G gnȍjīva; mn. N gnȍjīva, G gnȍjīvā polj. tvar koja se dodaje zemlji radi dobivanja boljega uroda [anorgansko ~; organsko ~; umjetno ~]; sin. (gnoj)

gnȏjnī

prid. G gnȏjnōg(a); ž. gnȏjnā, s. gnȏjnō koji se odnosi na gnoj [gnojna upala]

gnȏm

im. m. G gnóma; mn. N gnómi, G gnómā mit. patuljak u sjevernoeuropskoj mitologiji, bradati starac iz bajke koji stanuje u zemljinoj utrobi i čuva njezina skrivena bogatstva

gnóma

im. ž. G gnómē; mn. N gnóme, G gnómā mudra izreka, pouka, pravilo ili načelo izneseno sažeto u prozi ili stihu

gnòmskī

prid. G gnòmskōg(a); ž. gnòmskā, s. gnòmskō koji se odnosi na gnome, patuljke u sjevernoeuropskoj mitologiji

gnȏmskī

prid. G gnȏmskōg(a); ž. gnȏmskā, s. gnȏmskō koji se odnosi na gnomu, mudru izreku [~ aorist]

gnȕsan

prid. G gnȕsna; odr. gnȕsnī, G gnȕsnōg(a); ž. gnȕsna, s. gnȕsno; komp. gnùsnijī koji je odvratan, gadan, neprihvatljiv

gnusòba

im. ž. G gnusòbē; mn. N gnusòbe, G gnusóbā 1. gnusan, nevaljao postupak 2. gnusna, odvratna, ljudima neprihvatljiva osoba

gnȕšānje

im. s. G gnȕšānja osjećaj odvratnosti i odbojnosti prema komu ili čemu

gnȕšati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. gnȕšām se, 3. l. mn. gnȕšajū se, imp. gnȕšāj se, aor. gnȕšah se, imperf. gnȕšāh se, prid. r. gnȕšao se osjećati odvratnost i odbojnost prema komu ili čemu [~ nad tim]

gnjàvātor

im. m. G gnjàvātora, V gnjàvātore; mn. N gnjàvātori, G gnjàvātōrā osoba koja gnjavi koga, koja komu dosađuje

gnjàvātorica

im. ž. G gnjàvātoricē; mn. N gnjàvātorice, G gnjàvātorīcā žena koja gnjavi koga, koja komu dosađuje

gnjàvātoričin

prid. G gnjàvātoričina; ž. gnjàvātoričina, s. gnjàvātoričino koji pripada gnjavatorici

gnjaváža

im. ž. G gnjavážē ono što je mučno, dosadno ili teško

gnjáviti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gnjȃvīm, 3. l. mn. gnjȃ, imp. gnjávi, aor. gnjávih, imperf. gnjȃvljāh, prid. r. gnjávio, prid. t. gnjȃvljen uporno dosađivati komu ponovljenim molbama ili zahtjevima [~ roditelje]; sin. piliti razg.

gnjéčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gnjȇčīm, 3. l. mn. gnjȇčē, imp. gnjéči, aor. gnjéčih, imperf. gnjȇčāh, prid. r. gnjéčio, prid. t. gnjȇčen pritiskati što da bude mekše, da pusti sok ili da smanji obujam [~ grožđe; ~ masline]; sin. tiještiti

gnjètao

im. m. G gnjètla; mn. N gnjètlovi, G gnjȅtlōvā zool. 1. mn. porodica divljih ptica veličine domaće kokoši koje žive uz polja i rubove šuma, mužjaci su šareni s tamnozelenim vratom i glavom, a ženke smeđe s tamnim pjegama 2. pripadnik istoimene porodice; sin. fazan

gnjȇv

im. m. G gnjȇva, L gnjévu stanje izazvano jakim osjećajem nezadovoljstva i ljutnje; sin. bijes

gnjȇvan

prid. G gnjévna; odr. gnjȇvnī, G gnjȇvnōg(a); ž. gnjévna, s. gnjȇvno; komp. gnjèvnijī koji je pun gnjeva; sin. bijesan

gnjȇvno

pril. komp. gnjèvnijē s mnogo gnjeva [~ vikati]; sin. bijesno

gnjezdášce

im. s. G gnjezdášca; mn. N gnjezdášca, G gnjèzdāšācā/gnjèzdāšcā um. malo gnijezdo

gnjȅzdīšte

im. s. G gnjȅzdīšta; mn. N gnjȅzdīšta, G gnjȅzdīštā mjesto na kojemu se ptice gnijezde

gnjȉda

im. ž. G gnjȉ; mn. N gnjȉde, G gnjȋ 1. jajašce uši 2. pren., pogr. čovjek koji je bez dostojanstva i karaktera

gnjílež

im. m. G gnjíleža, I gnjíležom ono što je gnjilo; sin. trulež

gnjíljēnje

im. s. G gnjíljēnja postajanje gnjilim; sin. trulenje

gnjíljeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. gnjílīm, 3. l. mn. gnjílē, imp. gnjíli, aor. gnjíljeh, imperf. gnjíljāh, prid. r. m. gnjílio, ž. gnjíljela, s. gnjíljelo, mn. gnjíljeli postajati gnjilim [Drvo gnjili.; Voće gnjili]; sin. truljeti, trunuti

gnjȉo

prid. G gnjíla; odr. gnjȋ, G gnjȋlōg(a); ž. gnjíla, s. gnjȋlo; komp. gnjìlijī koji se pokvario, raspao i istrunuo [gnjila jabuka; gnjilo drvo]; sin. truo

gnjúrac

im. m. G gnjúrca; mn. N gnjúrci, G gnjȗrācā zool. 1. mn. porodica ptica koje žive u vodi, rone, nemaju plivaću kožicu nego rascijepljene resaste kožne pločice, obično su sive ili smeđe boje, a neke na glavi imaju kukmu 2. pripadnik istoimene porodice [ćubasti ~]

gòblēn

im. m. G gobléna; mn. N gobléni, G goblénā 1. vez u tehnici polukrižića 2. slika izrađena istoimenim vezom

gȏd

im. m. G gȍda, L gòdu; mn. N gȍdovi, G gȍdōvā bot. znak rasta i širenja drveta vidljiv kao tamniji ili svjetliji krug na poprečnome prerezu debla

gȍd

čest. označuje da su osoba, predmet, mjesto, vrijeme, način, okolnosti itd. neodređeni [gdje ~; kad ~; kako ~; što ~; tko ~]; sin. bilo, ma

god.

kratica za godinu; sin. g.

gȍdina

im. ž. G gȍdinē; mn. N gȍdine, G gȍdīnā 1. razdoblje od dvanaest mjeseci, vrijeme koje je potrebno da Zemlja obiđe oko Sunca, traje od 1. siječnja do 31. prosinca 2. vrijeme od dvanaest mjeseci računajući točno od određenoga dana [~ dana; imati pet godina]; sin. ljeto zast. 3. dob čovjekova života [u najboljim godinama]  prijestupna ~ godina koja ima 366 dana; školska ~ vrijeme u kojemu učenik pohađa jedan razred, koje traje od rujna do lipnja ♦ brojiti godine (dane, sate), usp. dan; dobro nositi godine dobro se držati, dobro izgledati unatoč godinama; plakati kao ljuta (kišna) ~ gorko (na sav glas) plakati u godinama stariji, postariji, u starijoj životnoj dobi; u najboljim godinama srednje dobi, u naponu snage, u punoj životnoj snazi; vući se kao gladna ~ 1. polako prolaziti, dugo trajati 2. biti spor, polako se kretati

gòdišnjāk

im. m. G gòdišnjāka; mn. N gòdišnjāci, G gòdišnjākā zbornik tekstova koji izlazi jednom godišnje

gòdišnjē

pril. 1. svake godine [Časopis izlazi ~.] 2. na godinu [Dvaput ~ odvoze glomazni otpad.]

gòdišnjī

prid. G gòdišnjēg(a); ž. gòdišnjā, s. gòdišnjē 1. koji se odnosi na cijelu godinu, koji je za jednu godinu [~ plan] 2. koji je jednom godišnje [~ sajam]

gòdišnjica

im. ž. G gòdišnjicē; mn. N gòdišnjice, G gòdišnjīcā dan na koji se u prošlosti dogodio koji događaj [~ braka]; sin. obljetnica

gòdīšte

im. s. G gòdīšta; mn. N gòdīšta, G gȍdīštā 1. osobe rođene iste godine [pozvati u vojsku tri godišta]; sin. (generacija) 2. godina rođenja [Koje si ~?; On je moje ~.] 3. sve novine i časopisi objavljeni u određenoj godini [stara godišta]

gòditi

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. gòdī, 3. l. mn. gòdē, aor. 3. l. jd. gȍ, imperf. 3. l. jd. gȍđāše, prid. r. gòdio stvarati ugodu, biti ugodan [Godi mi mir.]

gȍjāzan

prid. G gȍjāzna; odr. gȍjāznī, G gȍjāznōg(a); ž. gȍjāzna, s. gȍjāzno; komp. gojàznijī koji je izrazito debeo

gȍjāznōst

im. ž. G gȍjāznosti, I gȍjāznošću/gȍjāznosti osobina onoga koji je gojazan

gòjiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. gòjīm, 3. l. mn. gòjē, imp. gȏj/gòji, aor. gòjih, imperf. gòjāh, prid. r. gòjio, prid. t. gȍjen činiti koga ili što debelim ili debljim; sin. debljati • gòjiti se povr. postajati izrazito debelim

gòjzerica

im. ž. G gòjzericē; mn. N gòjzerice, G gòjzerīcā okovana cipela koju nose skijaši i planinari

gȏl

im. m. G góla; mn. N gólovi, G gólōvā sp. 1. konstrukcija koja se sastoji od dvaju kovinskih stupova, prečke i mreže, dio sportskoga igrališta za određeni sport (nogomet, rukomet, hokej, vaterpolo i dr.) kroz koji mora proći lopta ili pločica da bi se postigao zgoditak [pucati u ~]; sin. vrata sp. 2. pogodak koji se postiže ubacivanjem lopte ili pločice u vrata; sin. zgoditak

gȏl

prid. G gòla; odr. gòlī, G gòlōg(a); ž. gòla, s. gȍlo 1. koji nema na sebi odjeću; sin. nag poet.; ant. odjeven 2. koji nije obrastao, koji je bez onoga čime je inače pokriven, koji je ogolio [gola grana; golo drvo] ♦ i ~ i bos siromašan, bez igdje ičega, bez ikakve imovine

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga